Chorvátčina
Jedina korisna rečenica u jednoj beskorisnoj knjizi koju sam davno pročitao bila je ova: Prvo oruđe kojim se čovjek koristio bio je drugi čovjek. Roman Još ( Daha ) turskog književnika Hakana Gündaya (1976.) bio je jedan od najzapaženijih romana objavljenih 2013. godine u Turskoj, a polučio je velik uspjeh i u Europi pa je tako bio i dobitnik Nagrade „Medicis“ (2015.) za najbolji strani roman preveden na francuski jezik. Razlog tome dijelom je i činjenica što je riječ o jednom od prvih romana koji se izravno bavi aktualnim društveno-političkim zbivanjima na tlu današnje Europe, Bliskog istoka i Azije, odnosno imigrantskom krizom. Ispričan iz perspektive turskog tinejdžera Gaze, koji kroz roman doživljava svojevrsnu psihološku, karakternu i moralnu transformaciju odrastajući uz samohranog i grubog oca Ahada, bezobzirnog krijumčara ljudima, roman Još na dosad nezabilježen način iznosi surovu i zastrašujuću istinu o trgovini ljudima i ilegalnom transportu imigranata preko turskog teritorija. Riječ je o ljudima koji su zbog ratnih zbivanja bili prisiljeni napustiti svoje domove i obitelji, sve svoje snove i nade, kako bi našli utočište negdje na Zapadu predajući pritom svoje sudbine u ruke bezobzirnih i pohlepnih krijumčara. Visoka cijena koju pritom plaćaju krijumčarima ne garantira im da će na svoje odredište stići živi i da njihova žrtva neće biti uzaludna. No što je s cijenom koju će zbog sveg tog pakla platiti Gazâ? O autoru: Turski književnik Hakan Günday rođen je 1976. na grčkom otoku Rodosu u obitelji turskih diplomata. Osnovnu školu završio je u Bruxellesu, a poslije je studirao francuski jezik i književnost na Sveučilištu Hacettepe u Ankari, potom i na Sveučilištu u Bruxellesu (Université libre de Bruxelles). Nakon toga završio je i Fakultet političkih znanosti na Sveučilištu u Ankari. Još za vrijeme studija počeo je objavljivati svoje kraće radove u novinama, književnim časopisima i magazinima. Svoj prvi roman, Kinyas ve Kayra (2000.), Gunday je objavio s 24 godine i već je njime stekao vjeran krug čitatelja, kao i status vodećeg underground pisca u Turskoj. Nakon toga piše romane Zargana (2002.), Piç (2003.), Malafa (2005.), Azil (2007.), Ziyan (2009.) i Az (2011., objavljen na hrvatskome kao Malo je sve , Izvori, 2015.). Roman Još (Daha, 2013.) njegov je osmi roman i prema mišljenju većine kritičara njegovo najdojmljivije i najzrelije književno ostvarenje. O prevoditeljici: Petra Hrebac (Karlovac, 1985.) diplomirala je turkologiju i francuski jezik i književnost (prevoditeljski smjer) na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, a na pariškoj Sorbonne Nouvelle specijalizirala se za menadžment kulturnih projekata. Od 2010. godine prevodi s turskoga, francuskoga i hrvatskoga. Trenutačno živi i radi u Parizu.
